Šta definiše uspešnog muškarca u modernom društvu?

Autor : Helena Rosandić, psihoterapeut – mr kliničke psihologije

Moderna definicija „savršenog“ para u godinama koje se nazivaju zrele sve češće nalikuje rečenici: „Lepa žena i uspešan muškarac“.

To je omiljeni normativ društva koji sve više neguje materijalističko, sklanjajući dušu u zapećak. Nasuprot toga svaka osoba koja je svesna značaja svog duhovnog bića, zna da zadovoljstvo ne zavisi samo od naše karijere i profesionalnog uspeha. Isto tako, samosvesna žena zna da sreća i zadovoljstvo nemaju svoje jedino poreklo u fizičkoj lepoti.

Nemojte pogrešno da me shvatite, to ne znači da ne treba biti ambiciozan i ne treba napredovati u poslu, već znači da preterana ambicioznost može biti loša ako zbog društvenog statusa, novca i moći zanemarimo dušu.

Šta je definicija uspešnog muškarca u današnje vreme?

Nažalost to jeste problematičan pojam današnjice. Danas se neretko „uspešnim muškarcem“ smatra kriminalac, onaj ko je materijalnu moć stekao nezakonitim radnjama, tajkun sa belim rukavicama.

No, srećom, ima i onih koji životni uspeh pronalaze u sebi, onih koji neguju slobodu misli, razigranost duha, kompletnost ličnosti.

Trend današnjice sputava, robotizuje današnjeg muškarca, to stanje polusvesti predstavlja zamku gde se čovek upetlja u mrežu sopstvene rutine, težeći da dosegne zacrtani, najčešće materijalistički cilj. Tražeći da dosegne cilj, čovek, mušarac današnjice upadne u zamku čekanja. Čeka da zaradi novac, čeka da sagradi kuću, kupi dobar auto, ode na egzotično putovanje, oženi se, zasnuje porodicu, neki čekaju da se razvedu, napreduju u poslu. Tako u krug, upadnu u zamku da uvek nešto čekaju. No većina ljudi kao da nešto stalno čeka. Čeka da prođe zima, da ogreje sunce, pa da padne kiša, pa da ona stane, da svane dan, da dođe noć, da ustaneš, da legneš…i tako u krug. Ovo su tipične zamke uma.

Jasno je da smo svi mi nekada nešto čekali. Naizgled nekog ili nešto, suština je u nama, čekali smo pre svega sebe same i svoju odluku da prestanemo da odugovlačimo. Ako se zamislite i uključite razum shvatićete da sve što vam je potrebno sada imata upravo oko sebe.

Nekad se zapitam šta se dogodilo sa onim muškarcima nalik Bukovskom, onim sa čudesnom harizmom, detinjim ushićenjem i nesmetanošću da ogoli ono što svi drugi vide, a nemaju hrabrosti da istaknu. Ko je upoznat sa životom i radom ovog velikana pomisliće da je on bio briljantan slobodan um, ali popustljiv pred zamkom poročnosti i ljudske požude. Složiću se sa vama, ali neosporno je da je bogastvo njegovog unutrašnjeg sveta davalo snagu koja pokreće, intelekt koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Vjerujem da ćete se složiti da bogastvo unutrašnjeg sveta pleni, daje snagu koja ispunjava, pokreće i druge ljude. Takva pokretačka energija potrebna je sada. Takvi ljudi preuzimaju odgovornost za svoje postupke, nisu selfcentrirani i spremni su da dele sa drugima.

Život, posao, mogu da budu igra kada nisu fokusirani samo na materijalna prisvajanja i postignuća. Osećanje zadovoljstva je cilj svakog psihoterapeuta, to je težnja ka uravnoteženosti. Zdrava osećanja ne nastaju izvan čoveka, ona se rađaju u pojedincu. Tolerancija, strpljenje, briga za drugog, sve su to odrazi ličnog balansa i sreće.

Kako sada zaključiti ovaj članak, u kontekstu u kome sticanje materijalnog postoji dominantan cilj, kako savetovati druge da čine dobra dela, a ne zvučati utopistički? Verujem u to, imam dokaze u realnosti, razum me upućuje na misao da je duhovno ono što nosimo sa sobom i deo nas, da materijalno nije deo nas, moj auto nisam ja, moja kuća nisam ja.

Vaša sreća je u vama, a najbolje vreme da se suočite sa njom nije kada zaradite novac, nije kada dobijete sina, kada napredujete na poslu… Pravo vreme je sada.

Izvor: zenasamja.me

(Visited 8.403 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *