Često nam je potrebno samo jedno “razumem te” da bi se osećali bolje

Ovih dana na društvenim mrežama je jako popularan video od Dr Brene Brown, koji slikovito opisuje empatiju iliti saosećanje sa drugim ljudima. Glavni lik je jedna mala slatka lija koja je u problemu. Njen drug meda je sve vreme tu i pokušava da joj doživljaj ponora olakša empatijom, dok se u priči povremeno pojavljuje i irvas koji ima dobre namere, ali ne i pravo razumevanje njenih potreba. On po dr Brown pokazuje površno razumevanje, tj. sažaljenje, i time joj uopšte ne olakašava. Glavno pitanje koje svi postavljaju nakon gledanja ovog filma je ko smo mi u situacijama kada nekom trebamo: meda ili irvas?

Lično ne mogu da vam opišem svoju sreću kada sam odgledala video, jer je ukratko opisao nešto o čemu ljudima pričam već godinama. Ja takve situacije opisujem malo drugačije, baš kao što sam navela i u naslovu:

Ponekad je jedno kratko “razumem te” sve što nam treba od drugih ljudi kada smo u  problemu.

Imam prijatelje koje obožavam i sa kojima volim da provodim vreme, ali to nisu ljudi kojima se prvo obratim kada me muče neka neprijatna osećanja. Ne zato što neće želeti da mi pomognu, nego zato što neće znati kako da me razumeju.

Znate ono kada se požalite:

Teško mi je.

Slaba sam. Nemoćna sam.

Ne vidim izlaz.

A prijatelj vam kaže nešto poput:

Ma ajde. Nemoj očajavati.

Nije sve tako crno.

Ja bih to tako i tako. 

Možeš uraditi to i to.

Ćuti, barem imaš to i to.

Istina je da vama tada u suštini treba samo jedno kratko:

Razumem te! 

Ti takvi prijatelji imaju dobru nameru. Oni žele da vam pomognu i da vam bude bolje. Međutim, ne vide da to rade na način koji je u tom trenutku pogrešan za vas.

Postoje situacije u kojima nam ne treba tuđi savet.

Često nam ne treba minimiziranje našeg problema ili pokušaj skretanja pažnje sa istog.

Tada nam smeta i ako neko pokušava da nas oraspoloži, pre svega zbog toga što mi u tom trenutku nismo sposobni za to. Ophrvani smo problemom i treba nam vreme da poradimo na tim neprijatnim emocijama.

Vrlo često mi i znamo koje je rešenje našeg problema, pa nam zato ni ne treba neki dubinski razgovor o njemu.

Želimo samo da se izventiliramo u tom trenutku.

Da uživamo u zagrljaju prijatelja. Ono pravom, ali i zagrljaju rečima razumevanja.

Ponekad je čak i ćutanje sa prijateljem pravo rešenje za takve momente.

Savet “proći će” je ono što nam tada posebno smeta

Niko nema garanciju da li će ti naši problemi zaista nestati, pa obećanje da će proći nema težinu u datom trenutku.

A možda i znamo da će se sigurno završiti, ali nam to tada ništa ne znači, jer nismo u stanju da se okrenemo ka budućnosti. Neprijatna osećanja nas preplavljuju baš tu i tada, i upravo za to “sad i ovde” nam je potrebna podrška prijatelja.

Svi se mi ponekad nađemo u situaciji te simpatije (sažaljenja) koje opisuje Dr Brown. Kada od silne želje da pomognemo drugoj osobi, mi krenemo da delimo savete koje nije tražila, da držimo predavanje, skrećemo temu, pokušavamo veštački da je oraspoložimo. Ja sam još davno naučila da takvo moje ponašanje često nije poželjno, i zato pokušavam da prijateljima ponudim empatiju nasuprot simpatiji.

Trudim se da ih razumem. Njih i njihove potrebe u DATOM TRENUTKU.

Trudim se da ih zaista čujem, a ne samo da ih gledam.

Vrlo brzo kod sebe prizovem sličnu emociju koju i oni imaju, jer ću ih tako najbolje razumeti.

Ne dajem im lažna obećanja, ne skrećem sa teme. Oni mi u tom trenutku daju svoje srce na dlanu. Ko sam ja da mu okrenem glavu.

Tu sam da ih oraspoložim, samo ako oni to žele. Onda kada budu spremni.

Jedno “razumem te” ili “joj, verujem da ti je baš teško” skoro nikad ne omane sa moje strane.

Ponekad ne uspem da izvedem baš sve navedeno, ali trudim se. Isto želim i vama.

Kako se vi snalazite sa empatijom prema nekoj bliskoj osobi?

 

Izvor: aleksandrabirta.com

(Visited 9.572 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *