Šta se dešava kada dominanta vrednost postane novac?

Autor : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

U svakodnevnom životu često se suočavamo sa izjavom: „Ljudi su opterećeni ličnim problemima“. Reč problem kao da se odomaćila u našim životima i kao da smo svi nekako prihvatili njeno značenje i bez navođenja znamo na šta se problem odnosi.

Sa kakvom vrstom problema se suočava čovek u XXI veku? Ne tako mali broj pojedinaca i porodica imaju problem materijalne prirode pa rešenje problema pronalaze u iščekivanju povećanja primanja ili očekivanju da će nam plate biti bolje, stavu da je potrebno samo da izdržimo i budemo servilni do ulaska u Evropsku Uniju, koja će za nas biti slamka spasa. Negde se pitam da li smo se kao društvo fiksirali na to iščekivanje pa time zamrzavamo i svaku mogućnost učešća? Da li su neki, pak, prestali da veruju da će biti bolje i izgubili svaku nadu? Da li neizvesnost i činjenica da svakog trena bilo ko od nas može izgubiti posao pojačava strah?

Čovek današnjice je preplavljen razočaranjem, ozlojeđenošću, beznadežnošću, bespomoćnošću i besom. Šta radi sa svim tim lošim osećanjima? Većina još uvijek trpi.
Osobe koje pripadaju zrelom životnom dobu su odrasle u društvu u kome su se negovale ljudske vrednosti poštenje, čast i moral. Sećam se reči roditelja koji su savetovali decu ako imaju neki problem da se obrate milicajcu, objašnjavajući da će im on sigurno pomoći. Da li danas roditelji nude deci savet da u slučaju potrebe zatraže pomoć od policajca? Čujem da je većina ljudi u našem društvu izgubila čvrste oslonce, sve manje verujemo sistemu sudstva, zdravstva, gubimo oslonac u porodici.

Šta se dešava sa sistemom vrednosti? Da li smo sve vrednosti uspeli da materijalizujemo? Vredimo koliko smo uspešni, koliko imamo kuća, automobila, koliko uspevamo sebi da priuštimo putovanja, itd. Postajemo društvo konzumenata proizvoda, društvo reklama. Da je to istina potkrepljuje i priča dečaka od 9 godina sa psihosomatskim problemima. Na pitanje zašto je toliko opterećen školom, odgovorio je da mora da završi ekonomski fakultet sa visokim prosekom jer će tako moći da se zaposli u banci, i ima platu 5000 evra. Na pitanje šta će sa tim novcima, odgovorio je da kupi kola, kuću, garderobu, da izlazi i putuje. Na osnovu navedenog možemo da zaključimo da je vrednost da budete bogati, a sredstvo je da idete u školu.

Roditelji žure u težnji da svojoj deci obezbede što bolje uslove, radeći više poslova istovremeno. Neki od njih se nalaze u konstantnoj dilemi da li svoju decu vaspitavati po uzoru na model vaspitavanja njihovih roditelja gde se negovala disciplina, poštenje, poštovanje, ili pak da decu vaspitavaju na način da se bore za sebe, ne birajući sredstva. Vaspitavajući decu po prvom modelu roditelji procenjuju postojanje zamke da njihova deca postanu socijalno nesnađena, dok ovaj drugi model vaspitanja potkrepljuje veliki broj istraživanja koji akcentuje porast broja nasilja u školama.

Roditelji su sve više zbunjeni u izboru da li učiti svoju decu da ne valja lagati ili ih učiti da se ponašaju drugačije od onog kako smo se mi ponašali, dakle da bude sebi na prvom mestu, da prava drugih nisu važna i da je cilj lako i brzo doći do uspeha. Učimo li decu da nije potrebno da se trude da bi uspeli? Šaljemo li im poruku da je dovoljno da su sluhisti pa će svirati i komponovati kao Mocart?

Deca i mladi su sve skloniji da kažu: „Ko mene kamenom, ja njega sigurno neću hlebom“. Priznajem da na ovom mestu imam problem da priznam sebi i da ujedno pozovem vas na priznanje činjenice da mladi ljudi odrastaju u sistemu gde vlada zakon džungle i gde jači pobeđuju.

Čini mi se da ima pregršt razloga za strahovanje svih nas u društvu u kome se neguje uspavana solidarnost, u društvu u kome decu šaljemo u škole, a oni se vraćaju bez ikakve kreativnosti i želje da čitaju knjige.

Ne smem se usuditi da na ovom mestu procenjujem dimenziju naše normalnosti, ali se svakako pitam koje su nam snage da se adaptiramo na život u kome je jedina dominantna vrednost novac, a do unazad deset godina našim životima su prednjačile vrednosti iskrenosti, okupljanja, druženja, radne akcije, itd.

Izvor: zenasamja

(Visited 30.971 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *