Kultura opsednuta osećajem sreće

Sve ima cenu, čak i ako ta cena nije uvek odmah očigledna. Da biste nešto postigli, morate se odreći nečeg drugog. U današnjoj kulturi opsednutoj srećom, većina teži suprotnom: želimo da budemo srećni bez troškova i svih prednosti. Želimo nagrade bez rizika, dobitak bez bola. Ironično, upravo ta nespremnost da žrtvujemo bilo šta čini nas još nesrećnijim. Sreća ima troškove. Sreća nije besplatna. I uprkos onome što su vam nekada rekli promoteri srećnog življenja, nije sve baš tako jednostavno.

Ovo su neka ulaganja, žrtve, promene načina razmišljanja, koje će vam pomoći da shvatite „kako“ da budete srećni:

Morate prihvatiti nesavršenosti i mane

Mnogi ljudi veruju da će sve biti „savršeno“, ako samo “nagomilaju”: kuću, supružnika, auto i tačan broj dece. Kada označite svaku stavku sa liste, bićete srećni nekoliko decenija, a onda ćete umreti zadovoljni i bez ikakvih trzavica.

Nažalost, život ne funkcioniše tako. Problemi ne nestaju – oni se menjaju i razvijaju. Današnje savršenstvo i sreća može postati sutrašnja noćna mora.

Savršenstvo je idealizacija koja u stvarnosti ne postoji. Ne možemo da odlučujemo šta je savršenstvo. Sve što možemo da znamo je šta je bolje ili gore od ovoga što je sada. A čak i tada često grešimo.

Kada napustimo svoj model o tome šta je savršeno i šta bi trebalo da bude, oslobađamo se stresa i frustracije zbog življenja prema nekom lično smišljenom ili nametnutom standardu. Čak i kada deluje lično, ovaj standard nije ni tada naš! To je najčešće standard koji smo usvojili od drugih ljudi.

Prihvatanje nesavršenosti je teško, jer nas tera da prihvatimo činjenicu da moramo da živimo sa stvarima koje nam se ne sviđaju. Želimo da zadržimo kontrolu i da ceo svet nekako udovolji našim željama, onda bi sve bilo bolje.

Ali život se nikada neće prilagoditi svim našim željama. I uvek ćemo pogrešiti u nečemu, na neki način. Ironično, prihvatanje ovoga nam omogućava da budemo srećni, pomažući nam da cenimo nedostatke u sebi i drugima. I to je dobra stvar.

Morate preuzeti odgovornost za svoje probleme

Okrivljavanje sveta za naše probleme je lak izlaz. Primamljivo je i čak može izazvati osećaj zadovoljstva. Kada krivimo druge, postajemo žrtve i postajemo preosetljivi i ogorčeni na sve strašne nepravde koje su nam nanete.

Lepota prihvatanja nesavršenosti sopstvenog pogleda na stvari je u tome što više ne možete biti sigurni da niste sami krivi za svoje probleme. Da li stvarno kasnite zbog saobraćaja? Ili ste mogli ranije da krenete? Da li je bivši partner zaista bio tako loš? Ili ste prema njemu bili manipulativni i prezahtevni? Da li je nesposobnost vašeg menadžera zaista kriva što niste napredovali? Ili ste mogli nešto više da uradite?

Istina je obično negde između, iako se razlikuje od situacije do situacije. Ali poenta je da možete popraviti samo svoje nesavršenosti, a ne nesavršenosti drugih na koje se pozivate.

Naravno, loše stvari se dešavaju. Niste krivi što vas je pijani vozač udario, a vi ste izgubili nogu zbog neuspešne operacije. Koliko god surovo zvučalo, vaša je odgovornost da krenete sa oporavkom i ne sažaljevate sebe. Jer se život upravo sastoji iz borbe, a ona jača, daje nova iskustva i otvara nove puteve.

Okrivljavanje drugih za probleme u vašem životu može vam doneti malo kratkoročnog olakšanja. Ali na kraju to implicira nešto sa čime se morate suočiti, a to je da na taj način dozvoljavate drugima da upravljaju vašim životom. Da li iza toga stoji strah, nesigurnost, lenjost da se izađe iz zone komfora ili nešto treće… na to svako za sebe mora dati odgovor.

Morate da osetite strah i uradite to u svakom slučaju

Hrabrost nije odsustvo straha. Hrabrost je osećanje straha, sumnje i nesigurnosti, a onda donošenje odluke da je cilj mnogo važniji. I onda to uraditi.

Ako se identifikujemo sa našim trenutnim emocionalnim stanjima i osetljivostima, naša sreća će porasti i rušiti se, vozićemo se na rolerkosteru emocija koje izazivaju razne okolnosti.

Istinska, dugotrajna sreća ne proizlazi iz naših neposrednih emocionalnih stanja – biti stalno euforičan je nemoguće i bilo bi nepodnošljivo. Umesto toga, naša dugoročna sreća proizlazi iz dubljih vrednosti koje definišemo za sebe. Ultimativno životno zadovoljstvo nije definisano onim što radimo i šta nam se dešava, već ZAŠTO radimo to što radimo i šta nam to znači.

Morate pronaći dublju svrhu svojih akcija

Bolji način da se ovo kaže je da morate izabrati ono što vas motiviše. Da li je to nešto površno i spoljašnje? Ili je to nešto značajnije?

Biti motivisan novcem radi novca dovodi do nestabilne emocionalne regulacije i mnogo lošeg i površnog ponašanja. Biti motivisan novcem kako bi neko mogao da obezbedi dobar život svojoj porodici i deci je mnogo čvršća osnova za rad. Ta dublja svrha će motivisati čoveka kroz stres i strah i neizbežne komplikacije, a koje površnija motivacija ne može nositi.

Biti motivisan odobravanjem drugih vodi ka uslovljenom ponašanju. Biti motivisan odobravanjem drugih jer ste umetnik i želite da konstruišete umetnost koja pokreće i inspiriše ljude na nove i moćne načine je daleko održivije i plemenitije. Moći ćete da prevaziđete neodobravanje, sramotu i povremene katastrofe.

Kako pronaći dublju svrhu? Pa, nije lako. Ali opet, ni robusna i otporna doživotna sreća nije laka. Ali ona uvek ima neke veze sa rastom i doprinosom, sa trošenjem i službom drugima. Rast znači pronaći način da postanete bolja osoba. Doprinos znači pronaći način da učinite druge ljude boljim. Potražite načine na koje možete da ih integrišete u svoju motivaciju.

Nema ničeg lošeg u novcu ili zadovoljstvima. Ali oni treba da budu motivisani nečim dubljim.

Morate biti voljni da padnete i osramotite se

Ne možete biti moćno prisustvo koje menja život nekim ljudima, a da drugima niste potpuna šala i sramota. Setimo se da je sam Isus Hristos bio najuticajnija ličnost za dobro i, u isto vreme, neko ko je bio vrlo omražen i proganjan.

Jedna od osobina čovečanstva je raznolikost životnih vrednosti. Kada živite svoje vrednosti i dozvolite im da motivišu vaše postupke i ponašanja, neizbežno ćete se sukobiti sa onima čije su vrednosti u suprotnosti sa vašim. Ovim ljudima se nećete dopasti i morate biti spremni da će neki reći ili učiniti nešto protiv vas. Sve važno što uradite neizbežno će biti praćeno onima koji žele da ne uspete.

U svakom poduhvatu, neuspeh je neophodan za napredak. A napredak je, po definiciji, ono što pokreće sreću — napredak nas samih, napredak drugih, napredak naših vrednosti i ono do čega nam je stalo. Bez neuspeha nema napretka, a bez napretka nema sreće.

Bol i poruga nisu kraj sveta. Jedna od najvažnijih veština u životu nije kako izbeći pad, već naučiti kako se uspraviti.

 

Možda će vas zanimati emisije:

Sreća ili smisao

Kako se suočavati sa izazovima

(Visited 307 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *